Pjesme su moje sjeme crne grude

subota, 25.02.2012.

MOJE MUZE

Zašto svake noći tražim svoje muze,
u osami sobe, daleko od sviju,
a onda ih prostrem kao rose suze
da nas svojim sjajem utješe, ugriju!

Zašto klaun pjeva vesele stihove,
glumeć' dvorsku ludu u svojoj samoći?
Zašto radosnice na oči nam zove,
a vlastitu tugu daruje tek noći!?

Zašto odijelo nosi preveliko
kroz čije rukave samo tuge pušu?
Sa usana osmjeh nudi srcoliko,
trapavim korakom podaje nam dušu.

U očima pogled tužan, neutješan.
Na licu maska da bi bio smiješan!?

Zorislav Vidaković

25.02.2012. u 17:06 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 12.02.2012.

PRKONJICA SE DAO U BIZNIS

Gdje ste ekipo s fejsa i bloga?
Nema me dugo!?
M;anjkate mi repa mi moga;
Otkad su snijegovi
i vjetrovi pušu!?
Ma šljakam ekipo!?
A što bi drugo?
Dobra se pinka vrti u fušu!?
Ne biram posao!?
Radit se mora;
Uglavnom glumim termofora!?
Ubucio sam se od dobre hrane,
više ne kradem Bogu dane!?
Deblji mačori su sada u modi,
a i tepanje mi uz biznis godi.
Dobro se živi!
Radujem se svakom jutru što svane!?
Ekipo ;
Pozdrav!
Uskoro se vidimo na fejsu i blogu!
A sad brišem!
Idem u biznis!?
Sklupčat ću se pored tete Rezice Nogu!!!

osobno mačak Prkonjica

12.02.2012. u 18:32 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 07.02.2012.

Usamljen starc prolazi gajem

Usamljen starac prolazi gajem
skrivenim u oku čudesnim sjajem.
Nogu pred nogu
kroči polako;
Nekako tužan; K'o da je plak'o.
Gledeć ga tako, kraičkom oka;
Tihog k'o sjena; Mršava, visoka,
pognutog malo;
Vremena znak.
Kao da broji težak korak.
U istom kaputu zimi i ljeti,
kao da se vremenu sveti!
I k'o da čujem
hrapav mu glas;
Tražite ljudi u Boga spas!
Kan' te se ludosti ovoga svijeta:
droge, letenja, Interneta.
Kan' te se ljudi:
rata, bordela, požude, bluda
i golih tijela!!
U jednom trenutku
oko mi skrene
za vitkim strukom mlade žene;
Gledah u grudi razigrane,
bujne, prkosne,
da pamet stane.
Okrenuh glavu u jednom trenu;
Gledah je vitku…K'o salivenu!!
A starac zamače
za cvijetni žbun
slijedeći uporno svoju sjenu.

Zorislav Vidaković

07.02.2012. u 20:43 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 31.01.2012.

PJESNIK JE OTIŠAO U NEBO

Pjesnik je otišao gore u nebo
jer pjesnici gore svi odlaze.
Oni su stihom punim ljubavi
izgradili do Boga staze!
Oni su njegova produžena riječ
izrečena u pjesničkoj ekstazi!
Svaka pjesma je jedan kamen
pomno posložen na ovoj stazi.
Na stazi koja vodi gore,
po kojoj odlaze dobri ljudi.
Stazi obrasloj krunovim trnom!
Stazi što posljednju nadu budi!?
Znam da su pjesme rođene u trenu
pisali oni pjesnici gore.
Šapni poneku pjesniku snenu
nek' jutrom ranim progovore
opet stihovi tvoji.
Reci nam kako je tamo gore
i dali nebo još uvijek postoji!?
Reci nam kakav je pogled odozgo
i dali postoje ljudske boli?
Dali postoje;:mržnja i ljubav
ili se gore samo voli?
Znam nisi bio veliki vjernik,
imao si opipljive idole
i nisi žurio u visine.
Raj si stvarao ovdje dolje!
Al' bio si graditelj puta u nebo,
gradio si ga istinom u stihu.
Zajedno s ostalim pjesnicima!?
Put što vodi u vječnost tihu.

Zorislav Vidaković

31.01.2012. u 19:08 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 26.12.2011.

MOŽDA SU VIRUSI U PITANJU?

Ekipo gdje ste? … … Aa..Pp. Ćihhhhh!
Ah ti virusi!?
Gdje sam li samo pokupio njih!?
Uf!! .. Nešto mi je palo na um;
Pojačajte zaštitu … na maksimum!?
Aaaa… P-. Ćih!!
Gdje će im sada biti kraj!?
Podebljajte avast!
Jeste li čuli!?
«Teta Rezice;
Skuhaj mi čaj!!»
Da ste ju vidjeli kako me gleda!?
Pojma nema da sam progovorio!
…Hmmm… Aaa… P.. ćih!!
«Što me gledaš!?
Umjesto šećera stavi meda!»
Novi sam rekord oborio!
Najmačor sam od mačora svih!
Sad da me vidi pokojni djeda!?
Hmmm!?
Pa ja i ne poznam djeda!?
… Umro je prije mojeg rođenja!?
Koje zbrkane misli u glavi!?
U glavi mi bivša pokoljenja!?
Da se uštinem?
…Je sam li živ?
I zašto mi je obraz siv!?
Uf !.. Čekajte malo!?
Pa to je zamagljeno ogledalo!?
Aa.. Aa.. Pćih!
Evo teta Rezica mi nosi čaj!
Nadam se da će me spasiti
inače mi ne gine kraj!'!?
Brišem! Pozdravite sve frendove!!
Jeste li čuli!?
Pozdravite sve njih!
I pojačajte zaštitu!!
.. ..Aa..Aa.. P..Ćiii .hhh!!!

26.12.2011. u 20:42 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 30.11.2011.

Moje rime

Taj dobar osjećaj!?
Ispružena ruka…
i čvrsto stisnuta kad si sam u mraku
pružaju tek rime!?
Potpuno se predam!
Pustim da me vode!
Osjećam se bolje i bez trunka straha
prolazim kroz ovo
gusto minsko polje.
Jer riječ je oružje!?…
Jer riječi su vatre što nemilo prže
i onog koji stoji na nišanu
i onog čije ruke to oružje drže!?
A rime su baš to;
Topla draga ruka!?
Čim počnem pratiti njihov tijek i slijed;
Osjetim!?
Pogledom me prati,
onaj starac sijed,
na vrhuncu svijeta,
što mi jednom reče
riječi svevremene;
Samo stalno hodaj
po toj ravnoj crti!
Prije same smrti
stići ćeš do mene!

Zorislav Vidaković

30.11.2011. u 18:49 • 2 Komentara • Print • #

petak, 30.09.2011.

BIO SAM U MAČKOVGRADU

Klinci, klinceze evo me opet
napisao sam cijelu baladu,
a kako i ne bih!?
Pod dojmom sam;
Bio sam sinoć u Mačkovgradu!
Sreo sam Džinksa!
Poznatog mačka!
Umjetničke glave on je plod!
On Vam je junak iz crtića!
Navodno… neki moj daljnji rod!?
Pa… mišića Džerija
i mačka Toma!
Primili su me jako lijepo!
Osjećao sam se kao doma!
U kavezu je pjevala ona ptičica
što uvijek namagarči micu – macu!
Ma !! Pričati bih Vam mogao danima;
Koju sam tamo sve, sreo facu!
Kužim ja da ne poznate
sve te junake,
al' zato uključite malo pamet!?
Zašto imate djedove i bake!?
Oni su kao tinejdžeri
upoznali te važne likove
na crno-bijelom TV ekranu.
Kad se TV gledao noću,
a u polje se išlo po danu!?
Ti likovi su im ušli u snove!?
Uf..uf…
Napisat ću roman,
a ne baladu!?
Raspričao sam se o povjesti,
a htjedoh pričati o Mačkovgradu!
U njemu žive svi junaci:
iz crtića,
iz dječjih priča
i iz svih djela
koje je pjesnička mašta svila!?
U Mačkovgrad se putuje
na krilima mašte!?
Za to ne morate imati
prava krila!!
-
Upoznao sam sinoć
u Mačkovgradu
jednu pernatu snajku!
Plavo i žuto perje ima!?
Jednu vremešnu papagajku!!
Sprijateljili smo se vrlo brzo!
Kažem Vam djeco;
Prava je raja!!
A veselju nije bilo kraja
kad sam skužio da nese jaja!?
Brzo je pala u moju zamku,
jer ja sam mačor!!
Šarmer pravi!
Skužio sam kako se
jaja jedu na slamku!?
Proradili mi klikeri u glavi!?
-
I ne bi uzbuđenjima bilo kraja
da nije došao onaj baja
što ima ružnu, namrštenu facu!
Zamislite!?
Prodaje jaja od papagaja!??
Zakupio klupu na pijacu!!
Istina bila je velika graja;
Pa bio sam u getu papagaja!?
Snimio sam facu ružnog lica.
Iako nevoljko,
uz kratak protest,
zbrisao sam iz Mačkovgrada!
Postao sam izbjeglica!?
Kažem Vam;
Ušao mi je u san!
I sad me prpa zbog tog?
Čujem korake!?
Netko se šulja??
Žurim, brišem, ćao, Bog!
Napuštam Internet, fejsbuk i blog!!!

osobno mačak Prkonjica

30.09.2011. u 18:47 • 3 Komentara • Print • #

utorak, 05.07.2011.

UVODE NAM ZAKON NOVI

Uvode nam zakon novi!
Ukinut će prijatelje;
Druženja u berbi, gradnji??
Samo ovlaštene zovi
da ispune tvoje želje!
Ni slučajno nemoj probat'
pisat neke novu knjige!
Oni gore sve će brisat'
i stavit te u verige!
Neće više smjeti, htjeti,
potrčati,
poletjeti
neki mladi poletarci.
To je polje koje smiju
pohoditi samo novi
koji novcem postadoše
glavni, prvi i bogovi.
Osmjeh će se morat' kupit'
i platit ga suhim zlatom;
Određen će točno biti
pisanim certifikatom.
Samo suzu koja blista
i bisernim sjaje sjaji
svatko moći će priuštit'!
Ponuđena bit će svima;
U tuđini, u domaji,
na polici robne kuće
na akciji, rasprodaji!?

Zorislav Vidaković

05.07.2011. u 20:45 • 7 Komentara • Print • #

petak, 03.06.2011.

SVE JE SIVO

U mutnom sivilu
bezbroj sivih lica
i bezbroj prozora.
Ne miriše polje
izvlatalog žita,
pokošenog sjena.
Ne, mirisa nema,
čak se ne osjeća
ni miris parfema.
Samo siva lica
i ptice, zastale
raširenih krila,
baš kao na slici;
Zastale u letu.
Ne čuje se vjetar,
ne njišu se grane,
baš sve je zastalo.
I prepoznah svoju
sivu siluetu,
i prepoznah sebe
u tom sivom svijetu,
na nekom prozoru
sa uskim oknima
i mutnim staklima.
Pogled mi ukočen
put općeg sivila.
Na dimnjaku roda
otvorenim kljunom,
al' nema klepeta.
Grandiozno
raširila krila,
al' nema lepeta.
I puno dimnjaka,
i velikih zgrada,
i rek'o bih
to je
slika velegrada,
al' nema ulica
i nema tramvaja,
nema nogostupa,
ne čuje se graja,
ne čuje se škripa
pa ni cvrkut ptica.
I pomislih
to je
vrijeme stalo,
ali tko je
postavio
sva ta siva lica
na sve te prozore.
Tko je izbrisao
nebeske obzore?
Nebo je sivo,
a nema oblaka.
Nema sjajnog sunca,
a ne svijetle zvijezde.
Ne ni svijetla nema
jer svijetlo je
stalno
titranje,
kretanje,
a ovo mi liči
na neko
čekanje.
Na velebnoj,
zelenoj platani
ne treperi lišće,
ptice se ne gnijezde.
Ne, to nije djelo
svevišnjega Boga.
Možda je to djelo
pomućenog uma,
Pomućenog uma
mojega, tvojega?
Možda je to ipak
samo snoviđenje
ili nedostatak,
nedostatak duha.
Nedostatak duha
i moga i tvoga?

Zorislav Vidaković

03.06.2011. u 22:50 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 03.05.2011.

Znala si da nisi smjela

Tek nježan osjet na dlanu
obline tvojih grudi.
Ćutio sam u trenu
toplinu tvoga tijela.
Ni slutio nisam da san je to
iz kojeg se teško budi.
Ni ti to nisi znala,
al' znala si da nisi smjela!
Nije nam dozvoljeno bilo.
Hinio sam
da mi se snilo!
To drhtanje tvog tijela
na svilenom jastuku mekom.
Uplašena si bila
kao srna pod čekom.
I zaludu utapanja u vinu!
I zaludu obilazak bordela,
istraživanje bijele kože
ispod crnih korzeta;
Kao kipar sam pregledavao tijela
sumnjivih žena…
O Bože!
Uličarki i striptizeta.
Shvatio sam…
Ne može,
nitko,
do kraja svijeta
ponuditi tu nježnost kože.
Shvatio sam…
Ne može nitko
ponuditi toplinu tog tijela,
a ni ti nisi znala,
al' znala si da nisi smjela.

Zorislav Vidaković

03.05.2011. u 22:24 • 6 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.